O tome kako se djeca mogu ohrabriti da pričaju o seksualnom nasilju smo razgovarali s Iskrom Mihalj, magistricom psihologije, specijalisticom kliničke psihologije i dječjom i adolescentnom psihoterapeutkinjom pod mentorstvom. Ona nam je na samom početku razgovora skrenula pažnju da žrtve seksualnog zlostavljanja nisu samo djevojčice, obzirom na činjenicu da, kako to statistike pokazuju, jedan od šest dječaka doživi neki vid seksualnog zlostavljanja.
– Prvo i najvažnije jeste, naravno, kakav odnos gradimo ili smo izgradili s našim djetetom. Da bismo bili sigurni da će nam se dijete povjeriti, bitno je da modeliramo okruženje smirenosti, sigurnosti i da smo otvoreni da nas dijete pita ili nam kaže sve što želi i sve što ga muči. Umjesto konfrontacijskog propitivanja, bitno je graditi atmosferu sigurnosti i podrške u svom domu, osigurati svojim primjerom i ponašanjem da se djeca osjećaju sigurno, te da nam povjere nešto što ih tišti. Bitno je govoriti djeci da nam mogu reći bilo šta, da smo uz njih i da ćemo ih razumjeti i zaštititi. Važno je ovo reći, ali je još važnije ovo djeci pokazati, jer ako kažemo da nam se mogu povjeriti i ona to učine, a mi ih nakon toga ukorimo ili stavimo u kaznu izgubit ćemo njihovo povjerenje jer se ne ponašamo onako kako smo im obećali. Adekvatna emocionalna povezanost s djetetom, podrška i prihvatanje djeteta i u trenucima kada griješi će u dobroj mjeri osigurati da nam se obrati ako ga odrasla osoba seksualno iskorištava jer će imati povjerenja u nas i jer će znati da ćemo ga zaštititi šta god da se desilo – kaže Iskra.
Ona ističe da je u svemu tome jako bitno da dijete ima znanje koje će mu poslužiti kao alat i moć u situacijama u kojima vidi da nešto nije kako treba.
– Pod znanjem ovdje mislim na osnovne informacije o tijelu i seksualnosti, onoliko koliko je korisno za dijete da zna. Roditelji mogu osjetiti otpor prema ovoj ideji i nelagodu da to sprovedu u djelo jer se često misli da će dijete, ako ga prerano učimo nekim osnovama seksualnosti, prije ući u seksualne odnose ili biti promiskuitetno, što je apsolutno netačno. Štaviše, krut, rigidan i osuđujući stav prema seksualnosti, zapravo, može obeshrabriti vaše dijete da vam se povjeri ukoliko je žrtva seksualnog zlostavljanja – dodaje Mihalj i ističe da roditelji djecu, prije svega, trebaju naučiti da su neki dijelovi tijela privatni.
Naime, to, kako Mihalj objašnjava, znači da djeci treba objasniti da pojedini dijelovi njihovog tijela nisu za svakoga da ih vidi.
– Objasnite da ih roditelji mogu vidjeti gole, ali ljudi izvan kuće trebali bi ih vidjeti samo s odjećom. Objasnite kako ih njihov liječnik može vidjeti bez odjeće jer su mama i tata tu s njima, a liječnik provjerava njihovo tijelo. Da biste objasnili koji su to privatni dijelovi, možete reći da su to dijelovi koje pokrivaju gaćice i potkošulja. Dijete će razumjeti. Važno je naučiti dijete i tjelesnim granicama. Naučite ga da niko ne smije dirati njegove intimne dijelove i da niko ne smije tražiti od njega da dira tuđe intimne dijelove. Roditelji nekada zaborave drugi dio ove rečenice, a seksualno zlostavljanje često započinje tako što počinitelj zatraži od djeteta da ga dodirne, ili da dodirne nekoga drugog – kaže ona.
PODRŠKA PORODICE
Uz sve to je potrebno i reći djetetu da tajne o tijelu „nisu u redu“.
– Većina zlostavljača će reći djetetu da zlostavljanje drži u tajnosti. To se može učiniti na prijateljski način. Naprimjer: “Volim se igrati s tobom, ali ako nekom drugom kažeš čega smo se igrali, neće mi dopustiti da opet dođem“. Može biti i u vidu prijetnje: „Ovo je naša tajna. Ako nekome kažete, reći ću mu da je to bila tvoja ideja.“ Recite svojoj djeci da, bez obzira na to što im neko kaže, tajne o tijelu nisu u redu i uvijek bi vam trebali reći ako ih neko pokuša natjerati da čuvaju tajnu koja uključuje diranje, gledanje ili snimanje njihovog tijela. Kada sam već spomenula snimanje, u eri mobitela i laptopa je jako važno i to da dijete niko ne smije slikati ili snimati, pogotovo ne obnaženo, niti iko smije tražiti od djeteta da mu šalje svoje fotografije ili video snimke – ističe Iskra.
Ona nam objašnjava i to kako bi se roditelji trebali ponašati ukoliko dijete želi da razgovara o seksualnom zlostavljanju.
– To je jako stresno čak i nama koji smo educirani za to i koji nismo do te mjere emocionalno involvirani jer nije naše dijete u pitanju, pa stoga želim dati par kratkih savjeta za roditelje. Pokušajte ostati mirni, čak i ako osjetite da ste se uznemirili i da vam srce ubrzano lupa. Sasvim je normalno da se uznemirite, ali je važno zbog djeteta da pokušate ostati smireni i da dijete vidi da ćete moći „izdržati“ ono što vam namjerava reći. Zatim, pažljivo slušajte svoje dijete bez prekidanja. Neka ispriča priču svojim riječima i svojim ritmom. Dajte djetetu do znanja da ćete slušati, bez obzira na sve. Ako trebate nešto pitati, upotrijebite otvorena pitanja poput: “Šta se onda dogodilo?”. Izbjegavajte peviše direktna pitanja u razgovoru sa djetetom tipa : “Je li te dodirnuo/la?” – kaže ona i ističe da je jako bitno djetetu reći da mu vjerujete, čak i ako se ono što govori čini nestvarnim, nemogućim ili u početku nema smisla.
No, to svakako nije sve što u ovakvim situacijama trebate znati.
– Recite mu i da nije kriv/a ni za šta što se desilo i da neće biti kažnjen, bez obzira na sve. Ovo je jako važno da kažete, čak i ponovite nekoliko puta. Recite djetetu da je učinilo pravu stvar jer vam se odlučilo povjeriti. Dijete vam je hrabro reklo o zlostavljanju, a za to zaista treba hrabrosti. Upravo zbog toga primjetite i recite djetetu da je jako hrabro jer vam se povjerilo – zaključuje ona.
