Određen broj ljudi zaljubljuje se u osobe koje ih ne žele ili za čiju se ljubav i naklonost trebaju truditi, boriti, koje trebaju posebno osvajati. Ili koji im indirektno pokazuju da nisu zainteresirani. Dio ljudi čak i kaže da ih više privlače osobe koje su nezaintersirane i drže distancu. Tu ima misterije, a ovi drugi su nezanimljivi, previše dostupni, smarači.
Iako ljudi govore da vide nelogičnost svog odabira i propituju se zašto žele pažnju ljudi kojima se ne dopadaju, ne mogu se oduprijeti.
Zašto je to tako? I šta je toliko privlačno u riječi NE?
U pozadini ovog ponašanja je uvjerenje da ne vrijedimo. Možda i mislimo da vrijedimo, ali nismo sigurni u to ili ne znamo šta je vezano za nas tačno vrijedno ljubavi. I u ovakvim pokušajima- pokušajima da se svidimo drugoj strani, pored želje da budemo sa tom osobom, budemo paženi i voljeni, postoji dominantni motiv, a to je da dokažemo da smo vrijedni.
I što je jače ignorisanje, to je jača želja u nama da osvojimo. Jer ako pokorimo neosvojivu tvrđavu, onda imamo finalnu potvrdu vlastite vrijednosti.
Ono što se događa dalje jeste da taj, sada naš partner, izgubi sjaj neosvojivosti, ‘ono nešto’ što nas je izluđivalo i tjeralo da idemo naprijed, odnosno to njegovo/njeno DA postane kamen spoticanja razvoju dublje, smislenije veze. Iz tuđeg DA, slijedi naše NE, nakon nekog vremena. ‘On ipak nije taj, i treba dalje da tražim tog nekog posebnog.’
Sve dok ne osvijestimo šta je pozadina našeg ponašanja, tražit ćemo iste partnere, indiferentne na naše postojanje. I tjerati ih da nas zavole, u nadi da zavolimo sebe. A rješenje je prihvatiti ono što jesmo, i cijeniti ono što nudimo. Kada znamo šta dajemo u odnosu i koliko vrijedimo, nećemo pristati na ništa manje od toga.
