Za mene lično, nema teže emocije za podnijeti od stida. Stid uzima sve od nas i čini da se osjećamo malim, jadnim i poželimo da nas nema. I ne vidim mu nikakvog smisla. Krivnja je ta koja nas „opomene“ da smo pogriješili, prekršili neko moralno načelo, uradili nešto nepravedno. Dok stid kao da postoji samo da bi povrijedio ono sve što jesmo.
Osjećaji krivnje i stid odnose se na doživljaj kajanja i žaljenja zbog neprikladnog ili lošeg ponašanja u stvarnoj ili zamišljenoj prisutnosti drugih ljudi. Ipak, stid i krivnja su sasvim različiti. Odnosno, dok se krivnja odnosi na negativnu procjenu određenog ponašanja (”pogriješio sam”), stid se odnosi na negativnu procjenu cjelokupnog sebe (”učinio sam nešto pogrešno”). To znači da u krivnji osoba osjeća žaljenje i kajanje zbog postupaka i razmišlja kako da popravi nanesenu štetu. Suprotno tome, stid obično karakterizira osjećaj inferiornosti i bezvrijednosti, što vodi prema želji za bijegom ili nestankom.
Kod stida, predmet brige je cjelokupno Ja. Kada se desi nešto loše to je produkt lošeg sebe, odnosno cjelokupno Ja je osramoćeno i ocijenjeno negativno. Sa ovim ponižavanjem samog sebe, ide popratni osjećaj „smanjenosti“, bivanja malim, bezvrijednim i bespomoćnim.
Osjećaj stida uvelike utiče i na to kako formiramo svoj identitet, i na važne odluke koje donosimo. Npr. dječak želi da trenira ples, ali tata kaže da je to za curice i sramota da ne igra fudbal za Želju kad je brz kao munja. Dječak doživi jak osjećaj stida pred ocem i odabere da trenira fudbal. Djevojčica nakon osnovne škole hoće da upiše srednju medicinsku školu jer želi biti medicinska sestra, ali roditelji komentiraju kako sestre samo mijenjaju posteljinu i služe doktorima. Opet, djevojčica se postidi i odabere neku drugu školu, iako želi biti medicinska sestra. Profesor iskomentira naš izgled na pogrdan način, javlja se stid nakon čega promijenimo npr. stil oblačenja, iako je i on ekspresija naše ličnosti. Pa odabir posla, partnera… Koliko smo se tu puta povinuli pred osjećajem stida?
I čiji onda na kraju život živimo, i čiji onda identitet imamo?
Stid nastaje u kontaktu, u odnosu sa drugima. Na isti način i nestaje.
