Prošli vikend guštam u Mostaru na kafi sa rodicom. Odrasle smo, mijenjaju nam se i teme o kojima razgovaramo.
Tako dođemo i do naših roditelja. Njena mama i moj tata su brat i sestra. Počnemo kroz smijeh da ih malo ogovaramo i ističemo sličnosti u njihovom ponašanju i osobinama, a sličnosti je mnogo. Dok razgovaramo, govorim joj kako su naši roditelji primjeri Spasioca.
Ovdje se referiram na Dramski trokut iz Transakcione analize, prikazan na slici. Ovaj trokut je efikasan dijagram za analizu psiholoških igara koje igramo u socijalnim odnosima.
Uloge su već spomenuti Spasioc, Žrtva i Progonitelj.
I svi „šetamo“ po ovom trokutu, ali neka od ovih uloga nam je bliža i češće smo u njoj, nekad smo čak i jako identificirani sa tom ulogom.
Progonilac je onaj koji omalovažava ljude i smatra da su „ispod njega.“ On ispituje, traži greške i mane.
Spasilac također smatra da su drugi „ispod njega,“ ali on reaguje tako da nudi pomoć iz superiorne pozicije. „Ja moram da pomognem drugima, jer oni ne mogu da pomognu sebi.“ Daje neželjene savjete ili netraženu pomoć jer misli da se drugi neće sami snaći.
Žrtva za sebe smatra da je ona ta koja je inferiorna i koja nije OK. Igra igru „povrijeđen/a sam“, „jadan/a ja“, ravnodušna je.
Svaka od uloga u trokutu podrazumijeva otpisivanje. Progonilac otpisuje vrijednost drugih, Spasioc sposobnost drugih, a Žrtva otpisuje sebe.
Sve tri uloge su neautentične. Kada se nalazimo u jednoj od ovih uloga, mi reagujemo na prošlost, a ne na „ovdje i sada.“ Koristimo stare strategije koje su usvojene u djetinjstvu ili su preuzete od roditelja.
E kako to sada izleda „u stvarnom životu?“
Npr. u lošoj ste fazi i zaposli vas prijateljica/komšija/rođak, iako ga/je nužno niste ni tražili pomoć. Pruži vam šansu, spasi vas. On je u ulozi Spasioca, a vi ulozi Žrtve.
Sa strane Spasioca postoje određena (nekad i nerealna) očekivanja o vama kao o radniku. Ukoliko ih ne ispunite, vi razočarate i Spasioc postaje Žrtva jer je povrijeđen i iznevjeren, a dao vam je šansu. Naravno, ovdje ne govorim ako se prekrši poslovni ili etički kodeks firme, nego npr. da morate zadnji odlaziti sa posla, uzimati više zadataka nego ostali, javljati se na telefon u svako doba jer vam je pružena „ruka spasa,“ a vi želite vaše slobodno vrijeme za lični život i odbijate da se javite na telefon u 20h.
Tada primarno Spasioc, sekundarno Žrtva prelazi u ulogu Progonitelja. Počne vas kontrolirati, tražiti greške i finalno vas otpusti.
Ili hajmo jedan stereotipni muško-ženski primjer. Muž dolazi kući sa posla, a žena je neraspoložena. Muž želi da je žena sretna (Spasioc), i ne voli kada se ona ne osjeća dobro (Žrtva). On željan da bude muškarac pun razumijevanja ustrajava u saznavanju šta je sa ženom. I dobija erupciju nezadovoljstva: „Nidje ne idemo, ništa ne radimo, meni je ovoga dosta… „ Žena iz Žrtve prelazi u Progonitelja.
Poznato? 
Meni je i danas ponekad teško da se otrgnem iz uloge Spasioca jer sam preuzela model i jer mi posao koji sam odabrala još dodatno pojačava tu ulogu. A možda sam taj posao i odabrala jer sam Spasioc .
.Osvjestite ovaj trokut, primjetite kada ulazite u pomenute uloge. Neefikasno je i iscrpljuje.
I na kraju, rodica kaže: „Nisam imala pojma o ovome, a toliko toga objašnjava.“
Ja kažem: „Vrijeme je da prekinemo porodični ciklus.“
